3. Kako smo krenuli

Sve je krenulo od znatiželje. Kako proučavati pokret, razumjeti njegove zakonitosti, potencijale i aspekte transformiranja? Razmislite! Svaki otisak prsta je drugačiji, svako je tijelo drugačije, stoga – nema identičnog pokreta. Dok su se razvijali potencijali modernog uma i društva, što se događalo s potrebama tijela? Vrijede li i danas paradigme oko tjelesnog kretanja koje su vrijedile nekada? Naš se put otvorio preko ovakvih promišljanja.

Poput naših pitanja iz kojih se razvijala naša filozofija, tako su mnoga imena iz davnina znatiželjom proučavala pokret te nam ostavili mnoga vrijedna znanja poput Aristotela (384.–322.g. pr.n.e.) koji je analizirao osnovne principe kretanja-hodanja i pretvaranje rotatornog u translatorno kretanje, Arhimeda (287.–11. g.pr.n.e.) koji je analizirao hidrostatske principe i težišta tijela, Leonarda da Vincija (1452. – 1519. g.) koji je opisivao mehaniku tijela u raznim aktivnostima – da nabrojimo samo neke. Sva su se ta znanja prenosila generacijski, a njihova praktična primjena ovisila je tada, kao i danas, o pojedincima koji ih prenose praksom.

Osvijestimo da pojedinci, kao predstavnici struke, imaju važan zadatak donositi nove spoznaje i promišljanja s kojima oplemenjuju i obogaćuju dosadašnje metode rada i vježbanja i time razvijaju kineziološku struku. Tako je uz Ana-Mariju Jagodić Rukavina došlo “vrijeme” za jedan drugačiji način vježbanja, novi, holističan način dijagnostike te grupnog i individualnog treninga.

Krenuli smo od spoznaje da imamo drugačije i sveobuhvatnije razmišljanje u usporedbi s klasičnim školovanjima iz struke. Trebalo je utemeljiti i strukturirati naše praktično iskustvo i razmišljanje u analitičnu i dokazano utemeljenu znanstvenu metodu vježbanja. Inoviran, novi način kretanja pod nazivom Body tehnika zahtijevao je uvjete gdje će se razvijati, proučavati, analizirati i širiti putem verificiranih instruktora.